Najčešći problemi kod pisanja rukom

Učenje pisanja je komplikovan proces.

Pogrešno držanje pribora za pisanje. Postoji ispravan način pisanja koji osigurava lakoću pisanja slova i tečno pisanje. Mnoga deca su sklona da drže olovku celom šakom, što im onemogućava pisanje pravilnih oblika i prisiljava ih da pokreću celu ruku. Neka deca su sklona da drže pribor za pisanje preblizu vrhu ometajući samo pisanje. Kod pisanja, vizuelno polje je veoma bitno. Kako bi pravilno pisalo, dete mora da vidi vrh pribora za pisnje i njegovo mesto kontakta sa papirom. Takođe je bitna vizuelna provera tokom pisanja, što pomaže detetu da pravilno zapamti slova, i ako je potrebno smesta ispravi liniju pisanja. Ova loša navika ima i druge posledice, kao što je loše držanje leđa i zamaranje mišića

 

Teškoće pri postavljanju tela. Pre započinjanja postavljanja pribora za pisanje moramo usmeriti dete ka postavljanju prema papiru na kome piše. Ako, na primer,  postavimo papir pravo ispred deteta, njegov lakat će se naći priljubljen uz torzo što će onemogućavati pokrete pisanja s leva na desno. Ako pak postavimo papir pod uglom, nastaje potpuna sloboda pokreta pa će dete moći da pomera ručni zglob s povećanom fleksibilnošću. Određeni nivo fleksibilnosti prstiju im omogućava pisanje pisanim slovima.

 

Pribor za pisanje ima ključnu ulogu u učenju pisanja.  

Pribor za pisanje mora imati dovoljno veliki prečnik kako bi ga dete lakše držalo; najprimerenija veličina za male dečje ruke od 4 do 8 godina starosti je između 8 i 11 mm. Pribor za pisanje mora biti udoban pri držanju i omogućavati slobodu pokreta. Neki od postojećih pribora nameću jedan način držanja (za levoruke ili desnoruke). Ovakav pribor deci nameće određeni način držanja, čineći da gube vreme pokušavajući da pravilno nameste šaku i prste.

 

Tekst je pregledao David Boisdevesys, BIC-ov dizajner proizvoda i ergonomista, kao i Philippe Kotska, stručnjak za psihomotoriku.

Bilten: